Djeca se trebaju igrati – nekoliko sati svaki dan, što je moguće neovisnije i neometanije, zajedno s drugom djecom, kako u zatvorenom tako i na otvorenom. Tko god misli da je igra beskorisna razonoda, besmislena dječja igra ili puka frivolnost, vara se. Igra je najuspješniji obrazovni i razvojni program, vrhunska disciplina učenja i najbolja metoda poučavanja na svijetu! Saznajte zašto ovdje.
Autorica Margit Franz, autorica knjige "Danas, samo opet igram – i pritom puno učim!"
1. Igranje je djeci u prirodi
Ljudi su "Homo sapiens" i "Homo ludens", tj. mudra i razigrana bića. Igranje je vjerojatno jedna od najstarijih kulturnih tehnika poznatih čovječanstvu. Ljudi dijele svoj instinkt za igru s mnogim drugim sisavcima. Budući da je ovo ponašanje rezultat evolucije, nagon za igru duboko je ukorijenjen u ljudima. Nijedno ljudsko dijete ne treba poticati, motivirati ili tražiti da se igra. Ono se jednostavno igra – bilo gdje i bilo kada.
2. Igra je osnovna dječja potreba
Poput jedenja, pijenja, spavanja i osobne njege, igranje je osnovna ljudska potreba. Za progresivnu pedagoginju Mariju Montessori, igranje je dječji rad. Kad se djeca igraju, ozbiljna su i usredotočena na svoje igračke. Igra je glavna aktivnost djeteta, a također i odraz njegovog razvoja. Neovisna igra na mnogo načina potiče dječje procese učenja i razvoja.
3. Igranje je ugodno i zabavno
Nijedno dijete ne igra s namjerom da nauči nešto korisno. Djeca vole igrati jer je to zabavno. Uživaju u tome što rade samostalno i doživljavaju osjećaj vlastite učinkovitosti. Djeca su prirodno znatiželjna, a znatiželja je najbolja metoda učenja na svijetu. Neumorno isprobavaju nove stvari i pritom stječu dragocjeno životno iskustvo. Učenje kroz igru je ugodno, cjelovito učenje jer uključuje sva osjetila – čak i takozvane besmislice.
4. Igranje vježba tijelo
Osnovna funkcija aktivne igre je treniranje mladog tijela. Jačaju se mišići, tetive i zglobovi. Pokretne se sekvence isprobavaju, koordiniraju i uvježbavaju. Na taj način postaju moguće sve složenije radnje. Radost kretanja postaje pokretačka snaga zdravog razvoja, omogućujući razvoj tjelesne svijesti, kontrole, sigurnosti u pokretu, izdržljivosti i performansi. Fizički napor i emocionalno uključivanje izazivaju cijelu osobnost. Sve to potiče cjelokupni razvoj ličnosti. Pomoći mogu i kreveti na kat i kreveti-igračke, osobito zato što se "trening" odvija svakodnevno i usput.
5. Igranje i učenje su sanjena kombinacija
Ono što se na prvi pogled može činiti proturječnim zapravo je kombinacija iz snova, jer je igra najbolji mogući način poticanja dječjeg razvoja. To je najosnovniji oblik učenja u djetinjstvu. Djeca svijet shvaćaju kroz igru. Istraživači koji proučavaju igru i djetinjstvo pretpostavljaju da dijete do početka školovanja mora neovisno odigrati najmanje 15.000 sati. To je otprilike sedam sati dnevno.
6. Igranje smanjuje stres
Kad promatramo djecu kako se igraju, iznova i iznova možemo vidjeti kako obrađuju svoje dojmove kroz igru. Igre uloga omogućuju im da odglume sretna i radosna iskustva, ali i ona tužna i zastrašujuća. Ono čime se dijete igra ima za njega značenje i važnost. Riječ je manje o postizanju određenog cilja ili rezultata. Mnogo je važniji sam proces igre i iskustva koja pri tome stječu, kako o sebi, tako i o drugim djeci.
7. Igranje je društveno učenje
Igralište miješanih dobnih skupina i spolova nudi idealan razvojni okvir za socijalno učenje. Kada djeca igraju zajedno, moraju smišljati različite ideje za igre. To od njih zahtijeva sklapanje dogovora, postavljanje pravila, rješavanje sukoba i pregovaranje o mogućim rješenjima. Moraju staviti vlastite potrebe po strani u korist ideje za igru i grupe kako bi se zajednička igra uopće mogla razviti. Djeca teže društvenoj povezanosti. Žele pripadati grupi za igru i time razvijaju nova ponašanja i strategije koje im omogućuju da osjete pripadnost. Igra otvara put prema sebi, ali i od sebe prema drugome i prema grupi.
8. Igranje potiče kreativnost
Djeca stvaraju vlastitu stvarnost kroz igru. Ništa nije nemoguće – njihova živa mašta čini gotovo sve mogućim. Mašta, kreativnost i igra su neizdvojivi. Dječja igra je istovremeno složena i maštovita. Ona se neprestano rekonstruira. Tijekom igre često se pojavljuju problemi koje treba riješiti. Potraga za rješenjima bitan je dio igre. Ovo učenje temeljeno na otkrivanju aktivno je prisvajanje svijeta za vlastite potrebe.
9. Igra nadilazi granice
Igra je vrlo važna za prijateljstva te za međukulturalne i međujezikne kontakte. Dječja soba je mjesto gdje se živi društveno-kulturna raznolikost. Igra je ključ susreta i interakcije. Kroz igru djeca se razvijaju u svojoj kulturi i uspostavljaju kontakt jedni s drugima, jer u igri sva djeca govore istim jezikom. Otvorenost djece prema drugima i interes za nove stvari prevladavaju granice i omogućuju razvoj novih obrazaca odnosa.
10. Igranje je dječje pravo
Djeca imaju pravo na slobodno vrijeme, rekreaciju i igru. Ovo pravo na igru utvrđeno je u članku 31. Konvencije UN-a o pravima djeteta. Odbor UN-a za prava djeteta naglašava da igra djece treba biti neovisna i manje usmjeravana od strane odraslih. Zadaća ustanova za brigu o djeci jest omogućiti djeci da se neometano igraju u poticajnim okruženjima, kako u zatvorenom tako i na otvorenom. Učenje temeljeno na igri omogućuje djevojčicama i dječacima da razvijaju svoje vještine igre i omogućuje roditeljima da vide koliko se dobro njihova djeca razvijaju kroz igru.
Prvi put objavljeno u časopisu kindergarten heute 10/2017., str. 18-19
Samo se opet danas igram
Vješto istraženi i praktični priručnik Margit Franz "Heute wieder nur gespielt – und dabei viel gelernt!" (Samo se danas opet igrala – i pritom puno naučila!) istražuje važnost dječje igre. Pomaže odgojiteljima uvjerljivo pokazati roditeljima i široj javnosti goleme obrazovne prednosti "pedagogije za igru".
O autoru
Margit Franz je odgajateljica u vrtiću, certificirana socijalna pedagoginja i certificirana pedagoginja. Bila je ravnateljica vrtića, znanstvena asistentica na Sveučilištu primijenjenih znanosti Darmstadt i obrazovna savjetnica. Danas radi kao slobodna stručna savjetnica, autorica i urednica časopisa "PRAXIS KITA".